"Helga" i Kunsthaus

"Helga" i Kunsthaus

Jutro je, 8 sati, sjedim u kutu prostorije za dorucak hotela Mariahilfe u Grazu. U desnom prozoru ocrtavaju se zakrivljeni obrisi famoznog Kunsthausa koji se ugnjezdio izmedu starih zgrada. Dosli smo mentorirati rad studenata koji su dobili priliku izvesti rad na Kunsthausovoj BIX fasadi unutar Adriart projekta http://www.adriart.net/.
To je velika zakrivljena svjetleca fasada rezolucije 56 x 25 "pixela".
Pixeli su zapravo prilicno velike lampe povezane u sistem koji funkcionira poput velikog ekrana niske rezolucije.
Ono sto nas je u samom pocetku zaintrigiralo je ta spektakularnost "displaya" postavljenog na spektakularnoj zgradi i kako to sve skupa ohladiti, to jest iskoristiti za neki rad i izbjeci opasnost da ga ta fasada pozdere, a rad nestane....
Dodatni zahtjev je i interaktivnost sa prolaznicima koja je bila imperativ i zadatak projekta.
Ideja je zapravo bila putem malog "device-a" kontrolirati fasadu i intervenirati na njoj.
http://www.kickstarter.com/projects/joylabs/makey-makey-an-invention-kit...

Problemi su nastali onda kada su se svi studenti okupili i poceli razgovarati o tome sto i kako napraviti. U konacnici odlucili su se za tri projekta koji su na neki nacin sadrzavali elemente svih prvotno predlozenih projekata. Demokratski, ali istovremenno i otupljivanje ostrice individualnog umjetnickog pristupa.
Velikim uspjehom smatrali smo cinjenicu da je projekt studentice iz Rijeke koji je izmedu ostalog ukljucivao i moguce "gasenje" fasade na neko kratko vrijeme, odbijen od strane kuratora i uprave Kunsthausa kao konceptualno neprihvatljiv!

Medunarodni karakter, nepoznati kontekst, suradnja i ovisnost o drugima, zadani okviri, ocekivanja i u konacnici vremenski pritisak i pritisak domacina, ono su najvrijednije sto su studenti mogli iskusiti, a dio je svakodnevne umjetnicke prakse.

U lijevom prozoru, tocno preko puta mjesta na kojem sam sjedio nalazi se Kafe Central gdje smo vecer prije svratili popiti pivu. Tome je prethodila setnja tj. penjanje do obliznjeg brda s kojeg puca fantastican pogled na svjetla grada. Dehidrirani i sljepljenih usta od prekomjerne umjetnicke rasprave sisli smo u Graz u potrazi za pivom.
Nesreca je bila sto je igrala Barcelona pa su barovi ili "pubovi" kako smo ih zvali, bili prepuni zadimljenih muskaraca pogleda uprtog u pokretni pixel na zelenim ekranima.
Odbacili smo tako 3-4 mjesta dok nismo shvatili da je najbolje naci nesto blize kako bi se lakse otkotrljali preko ceste do hotela.
Kafe Central se pokazao puno atraktivnijim od Kunsthaus "fasade". Kuhinju i sank je zauzela "Helga", kako smo ju od milja prozvali. Decki sa kacketima za stolom do nasega, zadubljeni u razgovor o politici (sto smo kasnije doznali), imali su case pune neke obecavajuce mutne tekucine tako da smo bez razmisljanja narucili tri boce "toga" pokazujuci prstom Helgi. Schladminger, Schnee Weis piva bila je izvrsna!

Medutim, zvijezda veceri bila je Helga, njezina energija, brzina i odlucnost toliko nas je opcinila da smo pratili svaki njezin korak. Usao sam u komunikaciju s njom pitavsi je sto je to upravo nosila, radilo se o tradicinalnom prilicno sharf gulasu kojeg sam narucio u srednjoj kolicini. Narucivali smo svaku stvar posebno kako bi Helga sto cesce dolazila...
Kroz razdoblje provedeno u Kafe Centralu usla su cetiri orijentalna prodavaca ruza i kod treceg sam se zainteresirao za cijenu. Jedna ruza = jedan euro. Dilema je bila crvena ili zuta. Zuta, za Helgu.
Preostali dio razgovora proveli smo raspravljajuci konceptualno kada i kako treba ruzu predati Helgi. Dogovor je bio da to ucinim nakon placanja racuna, kao zadnji cin...

Helga je sjela za stol sa racunom u ruci, energicno pokupila novce i kao vrhunac veceri dobila zutu ruzu kao zahvalu za nezaboravne trenutke provedene u Grazu!